Igrac mora da izabere Jedan od ukupnog 26 Kofera.
Tada Pocinje "Izabrite Jedan Kofer"-Igra.
U ovoj igri se radi sto veci broj Kofera sa malim iznosom Otvoriti
A Svoj Kofer Sto vecoj Cijeni Banki prodati, ili se nadati,
Da se sto je moguce veca Suma nalazi u Vasem Koferu.
U Prvoj Rundi Igrac mora Kofera6 od preostalih 25 da Otvori.
Svaka Suma novca, Koja je u otvorenom Koferu bila, vazi kao odigrana.
Nakon otvorenih prvih 6 Kofera, Banka Daje Igracu Jednu Ponudu za Odkupnju njegovog Kofera.
Ako Igrac Ponudu Banke Prihvati i "Deal" napravi, igra ja za njega Zavrsena.
Ako Igrac Ponudu Banke ne Pihvati ("No Deal") Igrac ide u Sledecu Rundu.
U sledecim Rundama Igrac mora sve manje i manje Kofera da Otvori.
U Svakoj Rundi Banka Postavlja Ponudu da otkupi Kofer Od Igraca.
Ako Igrac Pristane na ponudu Banke i Proda svoj Kofer za Njega je Igra Zavrsena.
Broj Kofera koji se Moraju otvoriti po Rundi:
01. Runda - 6 Kofera
02. Runda - 5 Kofera
03. Runda - 4 Kofera
04. Runda - 3 Kofera
05. Runda - 2 Kofera
06. Runda - 1 Kofer
07. Runda - 1 Kofer
08. Runda - 1 Kofer
09. Runda - 1 Kofer
10. Runda - 1 Kofer
Sto vise Kofera Igrac iz igre izbaci sa malim iznosima vrijdnosti,
To je Veca nada Da Banka Ponudi vecu sumu novaca za Igracev Kofer.
U zadnjoj Rundi ostaju Jos samo Dva Kofera.
Igrac moze da Uzme ponudu Banke ili da Ima Srecu da se u njegovom Koferu naazi veca suma Novca.
Ako Imate srecu mozda se nalazi veca Suma Novca na Pocetku Igre
Odabranom Koferu.
Z o v i k
Zovik se nalazi na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. Desetak je kilometara udaljen od medunarodno plovne rijeke Save i administrativnog središta - grada Brcko. Ovo je podrucje okruženo plodnim poljima, vocnjacima te šumskim bogatstvom. U svom sastavu zovicko podrucje ima tri sela (Štrepci, Gornji i Donji Zovik) i nekoliko zaseoka ( Peškiri, Kišeljak, Bunaric i Islamovac), a granici s podrucjem koje pripada tuzlanskoj i celickoj opcini te s nekoliko sela koja su u sastavu Brcko Distrikta BH.
Grad Brcko je cvorište vodenih i kopnenih cesta, koje BH povezuju sa Zapadnom Europom i zemljama Podunavlja i Crnog mora, pa je tako i sa ovim podrucjem koje je od grada Brcko kao administrativnog i kulturnog centra udaljeno svega desetak kilometara. Ako znamo da je brcanska Luka prije rata obavljala preko 60% medunarodnog i 40% domaceg transporta roba, rasutih tereta i sirovina u BH, dade se onda zakljuciti da je ovo tlo interesantno za inozemna ulaganja.
Tijekom rata zovicko podrucje nije pretrpjelo teža ekonomska razaranja, jer ni ranije nije bilo ekonomskog razvitka, ali su ratna
djelovanja uvjetovala socijalne kretnje u negativnom smjeru. Gospodarski kapaciteti su zapušteni vecim dijelom i uništeni. Mnoge su obitelji zbog nedostatka osnovnih uvjeta za život napustile ovaj kraj i otišle u svijet trbuhom za kruhom tražeci mogucnost ostvarenja sna o boljem i ljepšem životu.
Oko 1.500 ljudi prebiva u gore spomenuta tri sela te u nekoliko zaselaka, dok više od 4000 onih koji su iznikli na ovom tlu živi u svijetu povremeno se vracajuci u svoj rodni kraj. Od 1. 500 trenutnih stanovnika njih oko 400 je u starosnoj dobi od 18 do 40 godina tj. u dobi kada se ostvaruju najbolje radne, intelektualne i ine sposobnosti. Ti ljudi žele ostati na svojoj rodnoj grudi, ali istovremeno i dobro živjeti.
Na njihov poticaj uradena je ova strategija ekonomskog razvoja sa željom da dosljedno i realno oslika stvarno stanje na ovim prostorima te da u suradnji s Vladom Brcko Distrikta BH i inozemnim donatorskim partnerima pokuša pronaci adekvatan nacin za povecanje gospodarskih kapaciteta te poboljšanje uvjeta za normalan život na ovim prostorima. Zovicko je podrucje usko vezano za sam grad Brcko kao administrativno sjedište, pa ce se neke teme iz ovog dokumenta prelamati sa temama vezanim za sam Distrikt (zakonska regulativa, vlast, porezne stope …), ali ce u onim segmentima koji su usko vezani za samo ovo podrucje ( infrastruktura, gospodarski i prirodni resursi, društveno-kulturni resursi,…) ostati vjerodostojni podacima sa kojima se raspolaže.
Nadamo se da ce ovaj dokument potaknuti donatore, Vladu Brcko distrikta i moguce poduzetnike da iskoriste prirodne resurse i radnu snagu ovog podrucja na dobrobit cijele društvene zajednice.
Odakle Ime Z o v i k
Prema našim istraživanjima i saznanjima ime mjesta Zovik u Bosanskoj Posavini je veoma staro. Naime bivše ime za Zovik je bilo Ravne. Zbog cega je došlo do velike promjene. Naime prijašnji naziv Ravne bilo je šire podrucje Bosanske Posavine koje je tadašnja župa obuhvacala. Nakon toga to se podrucje djelilo na manja mjesta i sela. U istaživanju ovog pojma saznali smo da je rijec Zovik naziv za mjesto kod Brckog u Bosni.Dobilo ime po biljki Zova to jest bazga. U tom mjestu nalazilo se jako puno njiva obraslo zvom, podrucje obraslo zovom zvao se Zovik. To je veoma ljekovita biljka koja još i danas raste jako puno u našem kraju i od nje se pravi i sok i drugi proizvodi. Danas ime Zovik ima više krajeva na podrucju Bosne i šire, jedno se mjesto Zovik nalazi u blizini Sarajeva. Simbol zove nalazi se u zovickom grbu kao simbol imena Zovika. Tocna godina i datum kada je promjenjeno ime se ne zna ali se zna da je na pocetku 18 stoljeca i traje do današnjih dana.
O Župi Z o v i k
Župa Zovik kod Brckog u Bosnskoj Posavini pod sadašnjim imenom opstoji od 18 stoljeca. Podrucje ove župe je ranije, tijekom 17. stoljeca, potpadalo pod župu Brka, koja je 1674. godine brojala 1.926 katolika. Ta je župa, zbog iseljavanja katolickog pucanstva u vrijeme Beckog rata (1683-1699), išcezla, sto se uostalom, dogodilo skoro svim župama u svjereosticnoj Bosni. Nakon tog, po katolike tih krajeva, poraznog ishoda, tako se pocetkom 18. stoljeca spominju još samo dvije župe: Soli i Ravne. Župa Ravne, koja je obuhvacala cijeli posavski dio sjeveroistocne Bosne, imala je sjedište u Zoviku (Štrepci). Godine 1742 ona je razdijeljena na dvije župe: Bijela i Zovik . Od konca šezdesetih godina toga stoljeca za zupu prevladava naziv Zovik. Župne matice se vode od 1743. godine.
Tijekom vremena župa Zovik je teritorijalnim razdiobama umanjivana, pa je broj katolika prema tome varirao: 1768. god. župa broji 1.497 katolika, 1813. god. 2.726, 1877. god. 872, 1935. god. 1.760 katolika.
U zovickom kraju franjevci imaju prebivalište od 1688. godine. Najprije u mjestu Brka, zatim u Gornjim Bodežištima i Donjem Zoviku, dok 1811. godine nije podignuta kuca u Gornjem Zoviku.
Sredinom 19. stojeca starješinstvo bosanskih franejvaca je odlucilo da se u Zoviku podigne samostan za sjeveroistocni dio Bosne. Gradnja crkve (35x18 m) zapoceta je 1856. godine. Medjutim ona nije nikada dovršena. U medjuvremenu je odluceno da se novi samostan gradi u Tolisi umjesto u Zoviku. Ta cinjenica kao i teške gospodarske prilike onemogucile su za dulje vremena podizanje crkve. Ona je izgradjena na novim temeljima (21x9 m) 1890. godine. Buduci da nije mogla više udovoljavati suvremenim zahtjevima, zapoceta je1988. godine izgradnja nove crkve (33x16 m) po idejnom projektu arh. Ivana Strausa. Crkva je pokrivena 1990. godine. Zvoni je naknadno izgradjen 1999 visine 32 metra dok je župom upravljao fra Andrija Cviatanovic. A sada se pristupa uredenju unutarnjeg dijela crkve i sam kripte.
U župi se nalaze kapelice Sv. Ante Padovanskog. Sv. Roka i Sv. Juraja, te dvije grobljanske u Gornjem i u Donjem Zoviku.
Umjeste stare zupne kuce, podignute 1902. godine, izgradena je nova (1982-87). Vjeronaucna dvorana izgradena je 1977. god.
Župa Zovik danas ima 3.500 katolika (1963: 2.302) i njihov broj lagano raste. U sastav župe ulaze naselja Gornji i Donji Zovik i Štrepci.
A evo nesto o Svetom Anti!
Sveti Anto je roden u Lisabonu u obitelji dvorskog viteza Martina i Marije Terezije Taveira. Krsnim imenom Ferdinand.Vjerojatno se rodio 15.8. 1195. Stupio je u redovnike augustince, studirao Sveto Pismo i crkvene oce, te se brinuo za bolesnike. Zareden je za svecenika vjerojatno 1219. Djelujuci na zupi u Coimbri upoznao je petoricu franjevaca koji su isli u misije u Maroko (umrli mucenicki 1220.). Stupio je u franjevce ljeti 1220., pokusao je otici u Afriku, ali se putem tesko razbolio i dospio u Messinu na Siciliji.
U Asizu je 1221. susreo sv. Franju koji ga je imenovao za prvog profesora teologije u svom redu. Kao propovjednik je proputovao juznu i srednju Francusku. G. 1227. je izabran za poglavara franjevaca u sjevernoj Italiji (vjerojatno je utemeljio samostan u Puli), no te se sluzbe brzo odrekao radi propovijedanja i nastanio se u Padovi. Kao omiljeni propovjednik bio je vrlo utjecajan, pa je tako u Padovi postigao donosenje zakona u prilog siromasnim duznicima, a posredovao je i u sporovima medu gradovima.
Umro je u samostanu Cella kraj Padove 13.6.1231. Njegovo su tijelo morali oruzjem cuvati jer su ga mnogi htjeli odnijeti i ukopati u svom mjestu. Svetim je proglasen 1232. na temelju cudesa koja su se zbila po njegovom zagovoru. Zvali su ga: cekic za krivovjerce jer je u raspravama s krivovjercima bio nepobjediv, skrinja zavjetna radi temeljitog poznavanja Svetog pisma, te svetac cijelog svijeta jer je roden u Lisabonu, umro u Padovi a cascen posvuda. Crkvenim nauciteljem je proglasen 1946.
